Božićna poruka

Božić kao blagdan koji mi kršćani slavimo, ne ulazeći i u sve druge dobre razloge i načine na koji se i zbog čega slavi, je prije svega blagdan mira. Mira, jer je Bog u Isusu Kristu, proglasio i izvršio pomirenje i izmirio čitav svijet i svakog pojedinog čovjeka sa samim Sobom i uspostavio vječni mir između Sebe i svakog čovjeka.

Kako je ovo dobra poruka, ali ona, osim što ovako lijepo zvuči, ima u sebi i svoje značenje i svoju snagu i kada na ispravni način pristupamo ovoj Božjoj istini i Njegovoj Riječi, nevjerojatna promjena, život i mir počinje ispunjati ljudski život, koji se onda prelijeva iz čovjeka vani i mir Božji se počinje manifestirati kroz ljudski život, te počinje zauzimati svoje mjesto i na ovoj strani neba, gdje mi ljudi živimo i ne ostaje samo jedna lijepa priča, koja onako jedan put na godinu, dotakne naše osjećaje.

Prije svega, moramo naglasiti da MIR o kojem Sveto Pismo govori, nije jedno duhovno ili emocionalno stanje, gdje se mi osjećamo mirno i lijepo, kao da nas svakodnevne okolnosti i problemi ne dotiču, te uživamo život i imamo mir kao u nekoj nirvani, nego je to u potpunosti sposobnost i mogućnost svakog čovjeka da stoji u Božjoj prisutnosti, bez ikakvog osjećaja krivnje, duga, straha i nesigurnosti da će ga Bog odbaciti, potpune sigurnosti od kazne i bilo koje vrste straha u životu, uživa Božju prisutnost,

Njegovu sigurnost i potpunu Božju naklonost u svakom području svog života i taj mir i to izmirenje koje se desilo između Boga i čovjeka, više ne može nitko i ništa narušiti, jer je Bog bio kreator toga mira i Sveto Pismo kaže da je to Božje djelo savršeno i sveobuhvatno i da se Bog više nikad neće sjećati našeg stanja neprijateljstva prema Njemu. To je mir sa Bogom. Ali, koji se temelji na nečemu što je Bog učinio, ne na onome što mi činimo i ne na onome što i kako ljudi žive ili čine za Boga i onoga što mi jesmo. To je bezuvjetno pomirenje sa Njim, od svakog neprijateljstva, kojeg mi kao ljudi zbog naše pale naravi svakodnevno činimo.

On je naš jedini mir i On već jest, kada Ga primimo i kada živi u našim srcima, savršenstvo i mir u Božjim očima i po Njemu sada i Bog sam na nas tako gleda i tako se i ponaša prema nama, kao prema sinovima istovjetnim Isusu.

Bez Njega zapravo i nema mira (Rim. 8:1- ‘A sada više nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu) i sa Isusom u nama Bog apsolutno ne vidi više nikakvo neprijateljstvo, bez obzira što mi činili.

Kada ispravno pristupamo Božjoj Riječi, kroz vjeru u njenu istinitost, Biblija jasno kaže da će moć i snaga Božjeg djela na križu (Dj.Apost. 15), očistiti naše srce od zle savjesti, koju konstantna krivnja, zbog naše ne savršene poslušnosti nas udaljava od Božje prisutnosti.

Kao na samom početku, kada je izgubljenog Adama Bog potražio i poslao svoj poziv ka njemu, govoreći ‘Adame gdje si?’, Bog je bio taj koji je u Isusu Kristu ispravio odnos i pomirio čitav svijet sa Sobom i pozvao nas u zajedništvo sa Njim, jer je Krist u potpunosti bio naša supstitucija ili zamjena za nas na križu, na kojemu je Bog u potpunosti zadovoljio Svoju pravdu prema grijehu i našim svim nečistoćama, kažnjavajući na Isusu svaki naš grijeh, svih ljudi i svakog čovjeka i to sveobuhvatnog vremena, od početka povijesti do kraja.

Toliko je veliko Evanđelje. Kakva Radosna Vijest, zar ne? Mnogi od nas vjerujući u Isusa i priznajući pravoga Boga, svjesni grijeha i svijeta koji je u neprijateljstvu sa Bogom, smo više doživljavali kršćanstvo, kao jednu težinu, a ne kao Radosnu Vijest. Zbog svoga stanja pred Bogom, naše želje i predanosti da Mu ugodimo, doživjeli smo zbog naše prirodne naravi koja ne može zadovoljiti Boga kako treba, tolika razočarenja i našli se u tolikoj muci, sve dokle nismo čuli Radosnu Vijest i dok nam Bog nije otvorio oči da vidimo i razumijemo istinu.

…O slava Mu, kako velika i moćna istina Radosne Vijesti, koja nas je iz mraka naših života dovela Bogu, u čijoj prisutnosti možemo stajati bez osude, nesigurnosti, straha i bilo koje tlake krivnje i težine, jer po istini znamo, da više ništa ne stoji između nas i Njega i da taj mir i pozicija pred Njim ne ovisi o mome kršćanstvu, poslušnosti i ne griješenju, nego ovisi o suverenom djelu križa našeg Gospodina Isusa Krista i Njegovoj krvi, koja viče bolje od Abelove i koja ima moć i čini konstantno čišćenje, prije nego li mi išta ispovjedimo ili učinimo, jer je to bila ta krv Isusova, koja nas je zauvijek pomirila sa Bogom.

O Haleluja, Slava nek’ je Isusu! Ta je krv i taj je križ pomirilište – pomirenje, Biblija kaže u Rimljanima 3 ili izmirenje između čovjeka i Boga.

Jednim jedinim prinosom Biblija kaže i to za vječna vremena, Isus je prinio žrtvu za naš grijeh i sa time nas vječno posvetio i vječno pomirio sa Bogom. To onda također znači i da ni jedna moja pogreška u životu ili grijeh, ne može dovesti u pitanje moj odnos s Njim, te donijeti odnos suda i krivnje ili neprijateljstva sa Bogom, jer je Isus na sebe uzeo sve moje grijehe i na njemu je već bila izvršena osuda za svaki moj grijeh! Znači ljubljeni, savršeno si izmiren sa Bogom, smrću Isusa Krista na križu, a ne sa tvojom poslušnosti i ispravnosti Božjoj volji! Ona nikad nije i ne može biti savršena, zato si izmiren sa Bogom Njegovim suverenim djelom.

I taj mir je vječan i nitko ga ne može narušiti, pa čak ni tvoj grijeh i tvoja pogreška. Dakle, prijatelj si sa Bogom, na temelju Njegovog djela, a ne vlastitom ispravnosti i poslušnosti prema Njemu!

Da li stvarno razumijemo taj križ, da li smo stvarno čuli pravo Evanđelje (Pavao kaže u Galaćanima da ima i ‘drugih’ Evanđelja) i da li vjerujemo toj nepromjenljivoj istini Evanđelja? Vidite, ovo je temelj kršćanstva, Krist, Njegova milost i Njegovo djelo.

Naravno, problem, da se ova istina nastani i postane jedno sa čovjekom, je drugačije i rekli bi onda i ne Biblijsko naučavanje o postizanju mira ili pomirenja između čovjeka i Boga, jer našu savjest, zbog naše naravi i grijeha, ništa ne može smiriti i uspokojiti, osim Kristove krvi. Također, Biblija govori o jednoj jako Biblijskoj i interesantnoj temi, a to je o pokajanju ili obraćenju, koja bi bila bliža riječ stvarnom Biblijskom značenju.

Ali što to Biblijsko i novozavjetno pokajanje ili obraćenje je? Vidjet ćemo u nekoliko stihova, koji govore o tome što je to uspostavilo mir između čovjeka i Boga. Nekako logično zvuči da smo prijatelji sa Bogom, kada se mi okrenemo od grešnih putova i idemo Bogu ugodnim putovima. Ali, da li je to tako? Da li je naše obraćenje toliko savršeno i da li mi onda po tome imamo nešto u sebi, što će uspostaviti mir i učiniti nas ispravnima pred Bogom?

Vidite ljubljeni, u tome i jeste čitava ideja religije ovoga svijeta i čovjeka, da se mir sa Bog temelji na čovjeku. Da li su naši dobri putovi prema Bogu i ljubav prema Njemu, PLOD ili UZROK prihvaćanja vjere u Božje bezuvjetno djelo Njegovog pomirenja sa nama ili je ono UVJET, po kojem smo mi izmireni sa Bogom? Vidite ljubljeni, na tome sve stoji ili pada! Ako je uvjet za izmirenje sa Bogom na meni, onda temelj moje duhovne kuće je na nesavršenom meni i taj temelj svako koliko malo se ruši i onda trčimo pastorima i misionarima u našim duhovnim depresijama vičući, ‘Heej, pomagaj!!!’!

Ali obraćenje upravo to i znači, okretanje od sebe ka Bogu, ne od svojih loših djela i grijeha ka tvojim dobrim djelima, nego od sebe kao izvora tvog duhovnog života, ka ovisnosti i pouzdanju u Boga, da Njegova vrsta života živi u nama. Ne stavljati svoje pouzdanje u sebe i svoje snage, da tvoj prirodni čovjek bude ugodan Bogu, nego biti siromašan u duhu, svjestan da nemaš ništa, da ne možeš ništa, nego ovisiti o Bogu, o Njegovoj milosti u tebi, da će On u tebi živjeti i donijeti Svoju vrstu života u tebe, po kojemu ćeš biti promijenjen. To znači primiti Isusa u svoje srce, ali kao svoj novi temelj i izvor života, a ne Ga primiti da On pomogne tebi da bolje živiš.

Ne, Bog samo želi živjeti kroz tebe, kroz tvoj odnos sa Njim i oslanjanje na Njega, vjerovanje u Njega i taj odnos ljubavi više nitko i ništa ne može narušiti,

jer je Bog sam naš MIR i naše pomirenje sa Njim, a plod u naš život dolazi od Njega (Ivan 15)! I TO BI BIO BOŽIĆ, ROĐENJE ISUSOVO U NAŠEM SRCU, DA PO VJERI, ISUS ŽIVI U NAŠIM ŽIVOTIMA!

Da se vratimo na one stihove iz Biblije koji su temelj i konstrukcija Božjeg Kraljevstva, na čemu sve stoji ili pada ako oni nisu temelj!

RIMLJANI 5:8-10, nam Božja Riječ govori, da je Krist, dok smo još bili grešnici, pokazao svoju ljubav i umro za nas!

Ali što to znači? U izmiješanom uspostavljanju mira sa Bogom po Božjoj milosti i po našoj ispravnosti kroz poslušnost Božjoj volji i Njegovom zakonu, nikada se ovi stihovi ne mogu do kraja shvatiti u punom svom značenju!

Ali upravo slijedeći stihovi daju puno razumijevanje i Biblija kaže u idućem stihu da smo ‘već opravdani Njegovom krvi’ (u ispravnom odnosu sa Njim, ali po Njegovoj krvi) i onda nastavlja u 10 stihu, ‘Jer ako smo IZMIRENI sa Bogom smrću Njegova Sina’… Zaustavimo se na tren, što Biblija ovdje kaže? Kako smo izmireni sa Bogom? Pa jasno kaže kako – ‘ smrću Njegova Sina’! Kad? Da li onda kada smo se mi obratili ili pokajali? Što kaže?

NE! I sto puta NE! Nego kaže ‘da smo se izmirili sa Njim smrću Njegova Sina- DOK SMO JOŠ BILI NEPRIJATELJI!!! Dok smo još bili neprijatelji sami po sebi, u sebi, svojim mislima i djelima, koja su sva bila protiv Boga

Čak ta ljudska dobra djela u naučavanju o temeljima vjere u Hebrejima 6, Božja Riječ naziva mrtvim djelima i poziva nas da se okrenemo ili obratimo od njih, kamo? Da se obratimo od mrtvih djela, vjerom u Boga i Njegova djela i njihovo življenje u nama!!! Dok smo još bili neprijatelji i nismo mogli ništa u svojoj duhovnoj snazi i naravi učiniti da se izmirimo, Bog nas je pomirio sa Samim Sobom!

O haleluja, o kakvo djelo, kakva sila i kakvo spasenje!!!! Spasenje je od Boga, a ne od čovjeka, zato religija sama po sebi i nema nikakav smisao i u potpunosti je u suprotnosti sa Bogom ili ti ga, i dalje je u neprijateljstvu sa Bogom, jer ne ulazi u počinak vjere (Heb.4) i ne vidi Božji plan i Boga koji radi, nego i dalje sama po sebi radi!

Njeno svećenstvo i dalje stoji na nogama, nije sjelo i dalje stoji i prinosi prinosnice i okajnice za grijehe, a naš se veliki svećenik pojavio jedan put za uvijek, da svojom žrtvom zauvijek uništi i svede na nulu naš grijeh pred Bogom i koji više ne stoji kao svećenici staroga Saveza, nego je SJEO- zašto? Pa zato što je ostvario očišćenje grijeha, …’ I sjede pošto je ostvario očišćenje grijeha….’ (Hebr.) Haleluja!!!!

Ovo je Božja Riječ i ovo je Božja volja, da idemo i naviještamo Njegovo Evanđelje i dovodimo ljude Njemu. Ooo kakva će to fešta biti! Bog je dobar Bog! Drugi stih i ključni stih je u Kološanima 1:20, ‘I po Njemu (po Isusu), POMIRITI za nj (sebe, misli se na Boga Oca), sve što je na zemlji ili na nebu, USPOSTAVLJAJUĆI MIR, krvlju Njegov križa.’ Ljubljeni, kako je Bog i sa čime uspostavio MIR između sebe i svega na nebu i na zemlji? Molim vas razmislite i recite, kako i sa čime? Pa jasno ovdje kaže, ‘USPOSTAVLJAJUĆI MIR KRVLJU NJEGOVA KRIŽA.’

Krv je ta koja je uspostavila mir, pomirenje i prijateljstvo između Svetog Boga i Njegove svetosti i čovjeka, koji nije savršen. Ne čovjek, nego Bog miri čovjeka sa Sobom, i to je temelj, Bog je temelj, Bog sam je naš mir, bez nas i kroz mir sa Bogom i hod sa Njim.

Njegova se svojstva počinju manifestirati u nama i Njegova ljubav počinje teći kroz nas i donosi plod. I sada dalje nastavlja, da nas koji smo bili neprijatelji, 21 stih, …, 22- sada nas Bog izmiri sa Sobom smrću Njegova Sina, i što još, i da nas je izveo pred sebe kao svete, neporočne i besprijekorne, ako ustrajemo u vjeri , neodjeljivi od nade radosne Vijesti.

Dakle, moja neporočnost, svetost i besprijekornost, nije nešto što ja postizavam da budem, nego u Božjim očima, u Isusu Kristu, ja to već jesam, to je moja stvarnost. Ja sam u Isusu Kristu već načinjeni leptir i dok razmišljam tako, živim po onome što jesam u Njemu, to se moje duhovno stanje u Njegovoj prisutnosti prelijeva sa ove strane neba, te moj zemaljski život poprima te Bogom dane značajke i biva promijenjen, odnosno zamijenjen sa onim što već u srcu, u duhu jesam i bivam vidljivo promijenjen. Moja posvećenost u Kristu, Njegovom milošću, počinje zahvaćati ovog mog vidljivog čovjeka i ja bivam u očima ljudskim, svet, dobar, pun mira, ljubavi i dobrih plodova. Vidite, gusjenica to ne može učiniti.

Ona je uvijek gusjenica i vezana je za ovo tlo i puzi po zemlji, koja je već odavno prokleta. Upravo su i zato Kajinova žrtvena djela bila odbačena od Boga, jer su bila zemaljska- terra, carna, jer su bila plod njegovih tjelesnih djela. Sa druge strane Abel je prinio Bogu samo vjeru u Njega, vjerovao je da Bog pokriva njegovu golotinju, kao što je i njegov otac Adam, bio pokriven u Postanku 3:21 kaže, odjećom od krzna (janje). Odjeća od smokvina lišća, koja je sama po sebi smokva, simbol religije, nije bila dovoljna da Adamu da život i da ga oslobodi od srama i straha. Bog pokriva našu golotinju. Bog nas opravdava!

Bog nas je učinio svetima i bez mane (Efež.1:4) I Riječ kaže u Rimljanima 8, ‘Tko će podići optužnicu protiv vjernika u Boga i Njegovo Evanđelje?’ Zar Bog koji ih opravdava?’

Dakle Bog zasigurno neće! ‘Tko će ih optužiti?…’

Ljubljeni, ako neće Bog, pa tko ih onda optužuje pred licem Božjim zbog grijeha? Sotona, je li tako? Da li su možda i ljudi sa propovjedaonice, ne znajući za ove temelje kršćanske vjere, kada ponovno vjernicima donose svjesnost o grijehu i poziv da se kao ljudi odupru grijehu svojim snagama, a ne vode ih u život Duha, ne znajući, iako sigurno sa dobrim intencijama, onda u službi Božjeg oponenta? Vidite, malo teško zvuči, ali upravo to je ono što se i dešava.

Pavao kaže, da ako je služba zakona koji vodi ka osudi bila dana sa tolikim sjajem, kako li onda neće služba koja vodi ka opravdanju biti još slavnija! Iako starozavjetno gledanje na Boga i Božju volju izgleda jako logično i na prvu ruku se lako složimo sa tim, ipak kroz Evanđelje Isusa Krista i Kraljevstvo Božje, vidimo da to ne ide u korak sa Bogom! I najmanji u Kraljevstvu Božjem, veći je od najvećeg po ljudskoj pravednosti, Ivana Krstitelja, zar ne? Bog je sam naš mir sa Njim!

Petar je u zanosu na krovu Šimuna kožara vidio pun svežanj raznih nečistih životinja i gmazova i čuo glas koji mu je rekao, ‘Petre kolji i jedi!’ Nakon Petrovog objašnjenja da ne može jesti ono što je nečisto, glas sa neba je rekao ponovno što je Evanđelje učinilo i što je krv učinila, ‘Što je Bog proglasio čistim, ti to više ne nazivaj poganim (nečistim, nesvetim).’ I to je bio znak i poziv da se ova istina donese poganima, da i oni mogu po milosti Božjoj primiti Boga i uživati zajedništvo sa Njim i da od Boga u njihov život dođe blagoslov, svjetlo, ljubav i pobjeda nad grijehom, jer grijeh više nema vlasti nad nama, nad nama koji smo pod milosti, upravo zato jer nismo pod zakonom nego pod milošću. I jedno isključuje drugo, zato danas mnogi kršćani i ne mogu iskusiti pobjedu nad grijehom, jer su i pod zakonom i pod milošću, ali ako uživamo mir sa Bogom, onda se u vjeri u Boga oslanjamo na Njega, da On pobijedi grijeh u nama i upravo se to i događa. Ne mi, nego Krist u nama živi i pobjeđuje u našem životu sve ono što nije od Njega. O kako dobra vijest, ‘A ako je po milosti, onda više nije po djelima, jer onda milost više ne bi bila milost.’

O kako je Biblija jednostavna! Zato ljubljeni, budimo oprezni i ne budimo nemarni u ovim stvarima, da nam se ne desi kao braći u Galaciji, koji su bili duhovno začarani zakonstvom, a iz toga stanja začaranosti je jako teško izaći i Biblija kaže da kad smo pod djelovanjem takvog utjecaja, da smo pod djelovanjem duhovnog zakona prokletstva. Iako nas Bog voli, ali ne može ništa učiniti u našem životu, jer mi ne živimo iz Njega.

Veo zakona i zid grijeha sa kojim nas je neprijatelj zatrovao, servirajući nam laž pod istinu, je napravio da ne uživamo Boga, nego se bavimo sobom i kako da ispravimo svoj život, ne shvaćajući da je Gospodin cijelo vrijeme tu blizu. Ali taj veo začaranosti, koji je kroz tu zakonsku nauku, da svojom odgovornošću imamo mir sa Bogom, nam zapravo sakriva Krista i sprečava da primimo Kristove poljupce, koje nam On kao Ženik svojoj Nevjesti, želi dati. Krist za nas tada nema nikakvo značenje i nikakve koristi, (Gal. 5).

Ali kada je Isus na križu povikao ‘Svršeno je’, veo koji nas je odvajao od Boga, se raspukao na pola, jer je za grijeh bilo plaćeno u potpunosti i sad slobodno možemo uživati Boga i živit po Njemu i više nema grijeha između nas i Njega da nas ponovno razdvaja i to je najradosnija vijest, to je pobjeda i nema veće od ove.

Vidimo prvi put kada se u Bibliji spominje ime Božje, ‘Jahve moj MIR’, a nalazi se u priči o Gideonu, kada je vidio anđela Božjeg i ostao na životu i ti stihovi jasno ukazuju na ovu istu stvar, da je od Boga mir sa nama i to je dar Njegove milosti. Ali jako zanimljivo, iako se tu otkriva mir, jer mi mnogi kršćani mislimo da je mir, biti sa svime u miru i ne u nikakvoj konfrontaciji, vidimo da je odmah Bog kao Jahve MIR, zapovjedio da se sruši Baalov žrtvenik, a Baal nije ništa drugo, nego ljudska odluka o tome što i tko Bog je, zapravo zbir ljudskog shvaćanja o tome što će Bog biti za njega, što Bog je i može biti. Baal uvijek ima poveznicu sa ljudskim razumom i racionalnim razmišljanjem i nikada po vjeri ne daje kontrolu Bogu, da On vodi, nego mi pravimo plan kako bi nešto trebalo biti. I za kraj, Bog je kreativan i zamislite, On je odlučio da živi u nama.

Ohrabrimo se, pustimo mu da bude Bog, On ima dobre planove za nas i On će literarno živjeti kroz nas, pobjeđivati da ne radimo ono što ne želimo, kako bi ugodili Njemu, davati nam mudrost, ljubav, mir i život pun ploda, duhovnog i zemaljskog blagoslova.

Za kraj, iako je nakana ove poruke oslobođenje i sloboda u Isusu Kristu, ispunjava me misao stvarnosti duha i oponenta Božje volje na zemlji, da svojim planovima spriječi djelovanje Evanđelja u ljudskim životima. Neprijatelj voli da su ljudi i djeca Božja u neznanju i obično šalje suprotnu poruku ovoj ili jako sličnu, ali ne potpuno utemeljenu u Božjem Evanđelju i ovome što mi sada govorimo! Znam da ima dosta otvorenih oponenata ovoj istini i ljudi se nekako više vole pouzdati u svoje snage da budu na Božjem putu, nego li rađe u djelovanje Božje milosti da ih čuva. Možda se i mnogi dobronamjerni ljudi mogu suprotstaviti ovom miru koji dolazi po Bogu, a ne kroz

ljudsko nastojanje, ali ono što možemo reći je to, da je sjeme već posijano i da je nemoguće za neprijatelja da spriječi ovo Božje Evanđelje. Inače prema Evanđelistima se danas dosta loše govori, osporavaju se njihove službe i pozivi. Uvijek su na tapetu da nešto nije u redu sa njihovim karakterom i onda mnogi ljudi koji i trebaju ovu poruku koju Bog ima za njih, je ne primaju, jer su oni koji donose ovu poruku, nekako uniženi u njihovim očima. Sjetimo se za kraj Mojsija! Mojsije je bio sa poslanjem da što? Da oslobodi Božji narod od tlake neprijatelja i povede ga u Obećanu zemlju.

Znamo da je stari Zavjet slika ili sjena stvarnosti u Kristu Isusu. Što je htio učiniti neprijatelj da spriječi slobodu Božjem narodu? Pa poslao je da svako dijete bude ubijeno, to jest da Mojsije nikad ne dođe do svoje punine onoga za što ga je Bog stvorio. Ali sjeme Božje je već bilo posijano i kćerka faraona ga je našla. Što je bilo sa Isusom kada je još bio beba? Pa Isus je sada punina onoga osloboditelja od naše odvojenosti od Boga, kojega je

Mojsije bio sjena u starom zavjetu, ali potpuno isto poslanje, isto značenje i što je Sotona učinio? Pokušao je ubiti sjeme još dok je bilo malo, dok je bilo u začetku, nadahnjujući Heroda da ubije svako novorođeno dijete, ali slava Bogu, Božje sjeme se ne može ubiti i ono će na kraju trijumfirati!

Egipat je kako znamo slika ropstva, a Obećana zemlja, Božja volja života za nas. Još bi samo naglasili za sve nas, koji smo od ove vjere, da ima sve svoje vrijeme i da u ovom trenutku ova naša nacija u kojoj živimo i okolina gdje služimo, treba preciznu i od Boga poslanu riječ za ovaj trenutak i vrijeme. Dobro znamo za plodove ove vjere i sinovstva, ali mnogim ljudima kojima još nije um obnovljen Evanđeljem i još su pod Egipatskim teretom, neki plodovi naše vjere koju propovijedamo su pre jaki i ekstremni i možda zbog toga i ne ostaju još da čuju do kraja što Bog ima za njih.

Također, ne zaboravimo, da nam je Isus ostavio nešto što će toliko ostaviti utjecaj na svijet, a to je naše jedinstvo, IVAN 17 i ljubav i zajedništvo.

Zato mislim da nije dobro da se odvajamo, zbog nekih koncepata i naglasaka, a imamo isto Evanđelje, nego dapače, da radimo zajedno i da Bog kroz nas donese ovu Radosnu Vijest i ovim područjima. To će biti silno! Također na ovim prostorima je nekako uvriježena individualnost, 100 Hrvata, a 101 stranka i ne davanje poštovanja Bogom danom starijem bratu ili sestri, jer svi smo mi Tijelo Kristovo i to stablo raste, na kojem Bog pricjepljuje nove grane svoje djece, koje rastu, ali znamo da na stablu koje raste, svaka grana raste i onda sa te grane, izraste nova koja raste, ali raste iz one, koja je već bila.

Braćo i sestre, moramo svi zajedno shvatiti, da nije Ruben kriv što se rodio prvi ili Pavao, što ga je Bog kao prvenca darovao otkrivenjima. Vjerujem da ni jedan ni drugi nisu bili savršeni u karakteru, ali je prst Božji bio nad njima. Svatko je jednako vrijedan i Bog ima plan za svakog od nas, ali Njegov je plan za nas, u množini, bez toga, naša se snaga topi.

Mi koji imamo otkrivenje života, imamo iz čega jer znamo Boga, učiniti nešto što nitko u ovom svijetu ne može, a to je zanijekati svoj identitet, reputaciju, poziciju, bitnost i važnost u Tijelu Kristovom, te predati svoj život da se Krist ostvari i Njegovi interesi, a ne da se ostvare naše ideje, razmišljanja…Da, znati Krista i ovu slobodu, znači umrijeti sebi i živjeti slobodan od svog ostvarenja, da Kraljevstvo Božje raste na zemlji.

Vidite, bez toga, samo ćemo osramotit našeg velikog Boga. Naravno da je otkrivenje Evanđelja najvažnije, ali je kasnije također ovom svijetu važno, da vidi i najbitnije plodove ove naše vjere, a to je ljubav, jedinstvo i naš Kristov karakter!

Isus se odrekao svoje jednakosti sa Bogom, dakle dobrovoljno se stavio ispod. U Božjoj milosti, neka nam je to na pameti! Hvala vam! Neka su vam blagoslovljeni ovi blagdani i neka vam je sve najbolje u Novoj Godini. Što bi mi u Dalmaciji rekli,

ZDRAVI I VESELI BILI!!!!

Vaš služeći tim ‘STARO ZA NOVO’

Preporuka sa naše stranice, David Yongi Cho, ‘Služeći Gospodina’ i Joyce Meyer, ‘Razvijati pouzdanje u Krista’

Kategorije: Kršćanski život