Bryan Vidamour – Evanđelje po Ivanu (petnaesto poglavlje)

7. lipnja 2017. | Piše: Više

Evanđelje po Ivanu Petnaesto Poglavlje

Dok započinjemo našu studiju ovog Poglavlja, dobro bi bilo da se prisjetimo da Gospodin Isus i dalje priprema svoje učenike za svoj skorašnji odlazak od njih, gdje će biti predan u ruke Glavnog Svećenstva u Jeruzalemu. Kasniji događaji će pokazati, da učenici nisu u potpunosti mogli razumjeti potpuno značenje Njegove smrti i uskrsnuća, dok im se On sam nije pojavio nakon što je ustao od mrtvih i izišao iz groba. I pored toga, on je proveo mnogo vremena ohrabrujući ih i podižući njihov duh, tako da oni ne bi u potpunosti izgubili srce i otpali. Govorio im je o predivnim iskustvima koja su određena za njih, kada se objavi Njegova slavna i konačna pobjeda nad Sotonom, izvojevana na križu, kroz Njegovo uskrsnuće od mrtvih.

Mi smo također uključeni u ove blagoslove. Dok budemo analizirali ovo poglavlje, počet ćemo razumijevati potpuno čudo proviđenja opskrbe kojeg je pripremio za nas u ovom životu (nakon što smo se nanovo rodili) i u životu koji će doći.

  1. Jedinstvo s Kristom

Ova tema se nalazi u prvih 11 stihova ovog divnog Poglavlja. Gospodin koristi ovu usporedbu, koju će oni lako razumjeti; onu o Trsu i mladicama. On obznanjuje da je On prava loza (trs), istinska loza i oni koji su kršteni u njegovo tijelo kroz novo rođenje, jesu mladice. Bog, naš Nebeski Otac je vinogradar, obrađivač vinograda. Kada mi istinski ovo vidimo, mi smo izgubljeni u čudu te istine i u slavljenju. Mogu to iskazati slijedećim riječima: ‘Ja sam u Kristu i Bog se brine za mene’.

Trs (loza) je život cijelog grožđa i proizvodi sok koji se uzdiže kroz mladice (pruće), sa svrhom da proizvede plod.  Grožđe dakle nije proizvod mladice (pruća), nego je ono rad i proizvod samog života trsa (loze). On ih ostavlja u neizvjesnosti i dvojbi pravog značenja ove usporedbe, dok osobno to ne primjeni u njihova srca. On ih sada obavještava da su oni sada čisti, spremni, oprani, podrezani Njegovom riječju i da su sada spremni da započnu donositi duhovni plod. I oni to rade (donose rod), sa najznačajnijim ostajanjem i boravljenjem u Njemu i također time, da su svjesni Njegovog života koji je u njima. To je jedini način kako biti plodonosan u novom životu kojeg nam je dao.

Tako, sada moramo se pitati za korijen, ćud, narav ili prirodu ovog ploda. Jednom kada to znamo, to je onda jedan siguran put da definitivno i potpuno znamo da smo sinovi (kćeri) Božji. Pitanja poput ovih, uvijek su bolje odgovorena od Pisma samog. Mi nismo razočarani dok istražujemo Božju Svetu Riječ. Mi nalazimo plod naveden za nas u Pavlovoj Poslanici Galaćanima, poglavlje 5 i stih 22. Obratite pažnju da stih započinje sa ‘ali’. Ovo poziva i skreće pažnju na prijašnja tri stiha, koji opisuju koja su to djela tijela (koja smo prije nego smo postali kršćanima prakticirali i bili krivi zbog njih).

Sada, u spasenju, mi više ne činimo niti se oslanjamo na ikoja dobra djela, već mi proizvodimo plod Duha Svetog. Plod je sada U nama i dok mi crpimo i uzimamo iz Isusovog života koji je u nama, plod Duha cvijeta na van iz naših života. Devet je izražaja ili manifestacija ovog jednog ploda:

Ljubav, Radost, Mir, Strpljivost, Blagost, Dobrota, Vjernost, Krotkost, Uzdržljivost.

Nijedan od njih ne može biti urađen ili napravljen (da ga uradi čovjek), oni su proizvedeni iz obraćenog

srca. Dok je ova nova narav obilno vidljiva u nama, mi proslavljamo našeg Oca (stih 8), mi postajemo više i više svjesni Njegove prisutne ljubavi u nama (stih 9), i mi ćemo biti ispunjeni sa njegovom radosti (stih 11). Kako više od ovoga možemo biti blagoslovljeniji?

  1. Jedinstvo braće

Dolazimo sada do našeg drugog podnaslova koji pokriva stihove od 12- 17. U ovom malom odjeljku imamo nešto što je najvažniji pogled ili aspekt našeg zajedničkog života u Kršćanskoj obitelji. Prvo i najvažnije što treba biti naglašeno, da ovo nije nešto što bi mi trebali pokušati učiniti najbolje što možemo u našim mogućnostima. Ovo je i više negoli uvjeravanje, ovo je zapovijed. Ovo je NOVA zapovijed koja označava da je naš Gospodin uistinu druga Osoba svetog Trojstva, koja je izdala prvih 10!

Nama je zapovjeđeno, da VOLIMO jedan drugoga. Mi trebamo ovo činiti na jedan poseban način. Ne na naš nestalan i nedosljedan ljudski način, nego na isti onaj način na koji nas naš Gospodin voli. Zapamtite, jedan od plodova duha je ljubav. To je takova velika ljubav, koja je voljna dati vlastiti život za svoje prijatelje. Ljubav poput ove, ima toliko mnogo blagoslova koji joj se mogu pridodati. Prvo, ona donosi radost da mi znamo i da smo voljni prakticirati ovu novu zapovijed koju nam je On povjerio. Mi pokazujemo našu voljnost i želju, da se u potpunosti podložimo Njegovoj volji, da Mu budemo poslušni kao našem isključivom Gospodaru i Gospodinu. Imamo jedan pripjev ili hor jedne himne, koji stavlja ovu istinu u jednostavan izraz;

Vjeruj i budi poslušan,
jer ne postoji ni jedan drugi način,
za biti sretan u Isusu,
doli vjerovati i poslušati (biti poslušan).

Drugo, ako mi poslušamo Njegovu zapovijed, onda nas On uzdiže od slugu do njegovih prijatelja. Prednost ovoga je ogromna. Gospodar ne govori svome sluzi svoje planove i što namjerava učiniti, nego to govori jedino svojim bliskim prijateljima. I u ovom konkretnom slučaju, naš Gospodin i Gospodar obećava da će nam objaviti sve ono što je primio od svog Oca.

Treće, ovaj intimni hod sa Njim potvrđuje da nas je On izabrao; i uistinu, ako nas nije izabrao, onda ne bi bilo nikakvog načina ni šanse da bi ga upoznali i otkrili Ga za sebe. On nas je izabrao, da bi mogli razviti i donijeti mnogo ploda i čineći to da se možemo moliti Ocu u Isusovo Ime i biti blagoslovljeni dok Otac čuje i odgovara na naše molitve. Nemoj gubiti srce ako vidiš da trenutno ne izgleda da donosiš mnogo roda. Život treba da sazrijeva i da raste u milosti Božjoj i u ljubavi Isusovoj, prije negoli se razvije da može donijeti izobilje ploda. Samo nastavite uzimati od Isusovog života, živite iz Njega, nastavite ostajati u Njemu i bit ćete predivno nagrađeni dok se plod umnaža kako vrijeme prolazi. Slava Njegovom imenu!

Nemojte zanemarivati ljubiti jedni druge, potpomažite jedni druge, molite jedni za druge, plačite sa onima koji plaču i radujte se sa onima koji se raduju. Sastajte se zajedno, slavite zajedno, imajte zajedništvo jedni sa drugima, radite i krećite se zajedno. Neka drugi vide vašu čistu i nevinu ljubav jedan za drugoga i slave vašeg Oca na nebu.

  1. Nepravedna opozicija

Nažalost, kršćanski život nije prihvaćen i nije dobrodošao od onih koji ga ne razumiju ili koji ga voljno odbijaju. Glavni razlog je zbog toga što promjena u životu istinskog vjernika je u potpunosti u suprotnosti i drugačija je od svijeta koji ih okružuje. Ne samo da neobraćeni odbijaju Krista, nego ga nevjerojatno i apsolutno mrze i sve ono što On predstavlja i za što stoji i pokazuju svoju mržnju prema Njemu tako što progone istinskog vjernika. Sve ovo je naglašeno u stihovima od 18- 24.

Najvažnija stvar za razumjeti o mržnji svijeta prema nama je u tome što ona nije primarno namijenjena nama kao nama, nego Kristu koji je u nama. To je zbog toga jer smo izabrani i odvojeni od grješnih putova izgubljenog društva i postajemo meta njihove nemilosti. Svijet voli svoje i prezire sve ono i svakoga tko ide protiv plime njihove ludosti i očaja. Oni će se okrenuti protiv kršćana, zbog toga jer su okrenuti protiv Gospodina Isusa. Gospodin Isus je sam izvan njihovog dosega, bivajući uskrišen od mrtvih i sada postavljen sa desne strane Veličanstva u nebu. Tako, ako Vladar ne može i dalje biti tako pogrešno tretiran, onda su njegovi koji ga služe slijedeća linija! U svakom slučaju, njihov grijeh je mnogo više dublji. Oni progone Isusa jer ne prihvaćaju i ne vjeruju da ga je Otac poslao na zemlju sa svrhom da dovede ljude u zajedništvo i odnos sa najuzvišenijim Bogom. Njegovo učenje je odmaklo pokrivač sa kojim su oni sakrivali svoju ljubav prema grijehu i mržnju prema svetosti. Oni su mrzili Božjeg Sina ZATO jer su mrzili Boga samog (stih 23).

Nemojte biti iznenađeni ili uzeti to za osobno, da zbog toga što preziru Boga Oca i Boga Sina, će također prezreti i vas. Ne postoji razlog za taj prezir. Ne postoji uzrok. Nema zapravo nikakve potrebe za tim. Oni jednostavno to rade. Nije da smo mi proglasili sveti rat na njih ili da ih mi kritiziramo (mi zapravo više trebamo suosjećati sa njihovim ne primanjem spasavajuće milosti, jer bez nje i mi bi bili potpuno isti).

Da li postoji razlog za ovo progonstvo? Zašto ljudi mrze upravo one koji ih vole, mole za njih i imaju čežnju za njih da i oni upoznaju radost i mir koji dolaze sa prihvaćanjem njegovog Gospodstva i Božjeg ponuđenog vječnog života kroz njegovog Sina?

‘Mrzili su me bez razloga’, Isus kaže. Koliko se puno toga krije iza ove kratke fraze. Sve ono što mu se dogodilo tijekom njegovog kratkog obitavanja u ljudskom obliku na ovoj zemlji, bilo je prorokovano godinama prije negoli se to dogodilo. Tragedija nepravednog suđenja, nelegalna presuda na smrt nedužnog čovjeka, udaranje, batinanje i bičevanje od ruku i od religioznih autoriteta i od predsjedavajuće sile Rima, što je sve bilo i prije rečeno ili prorokovano u knjizi Psalama i Proroka.

Ništa od čeg’ je patio, ne može biti opravdano ili branjeno. Čak i njihovi uzvici ‘Raspni ga, raspni ga’, samo je služilo da ispuni izričit način na koji je morao umrijeti. Čak i Psalmist, stoljećima prije je prorekao sami čin i način smaknuća, ‘Probodoše mi ruke i noge’, Psalam 22. I bez da su znali, njihova mržnja prema Spasitelju dovela je do ispunjenja Božanskog plana Spasenja, odlučenog još i prije postanka svijeta. Na dan kada je bio pribijen na Golgotski križ, ispunio je Pismo u kojem je pisalo da, ‘On je bio janje koje je zaklano još prije postanka svijeta’.

‘Bez povoda, bez razloga!’ Bog je iskoristio samu njihovu mržnju da ispuni za njih njihov sami put spasenja. Na isti način On će iskoristiti njihovu mržnju prema nama, tako da dok je mi nosimo, možemo donijeti svjetlo Njegove ljubavi, da objavimo našim progoniteljima put kako i oni mogu dobiti milost i oproštenje.

  1. Vječan blagoslov

Stigli smo do posljednjeg našeg podnaslova, do detalja koje nalazimo u posljednja 2 stiha, stihu 26 i 27.

Upravo naglašavajući stvarnost opozicije protiv Njegovih učenika, Gospodin ih sada uvjerava da iako Njegova fizička prisutnost više neće biti sa njima, oni nikada neće biti ostavljeni sami sebi.

Kršćanin ne može preživjeti u svojoj vlastitoj snazi, već treba snagu Božju u sebi. Ova snaga nije neka neprepoznatljiva ili misteriozna sila. Ta snaga je utjelovljena u osobi Svetoga Duha, koji je nazvan od Gospodina, ‘Tješitelj’. Postoji mnogo opisnih riječi za ovo ime. Tješitelj se isto može naznačiti i kao savjetnik, pomoćnik, branitelj, zastupnik i osnažitelj. On je poslan nama od uskrslog Gospodina Isusa, koji je ispunio obećanje Svetog Duha od Oca i izlio Ga na Crkvu na dan Pentekosta. Ovo je u sebi bio nepogrešiv dokaz da je Krist uskrsnuo. Halleluja!

On je otkriven kao Duh istine koji dolazi od Oca. Njegovo poslanje i Njegova misija je da svjedoči za Krista. Ne postoji nitko bolje postavljen da to učini. Kao član svetog Trojstva, Duh Sveti je bio sa Ocem i Sinom od vječnosti. On poznaje Sina u potpunosti i njegova je radost na zemaljskoj službi da svetima konstantno objavljuje bezmjernu i neiskazanu slavu i nadilazeće bogatstvo nađeno u Sinu Božjemu.

On će nas u sigurnosti voditi kroz naše hodočasno putovanje na zemlji i opremiti nas nadnaravnom snagom Božjom, da također i mi budemo svjedoci našeg blagoslovljenog Gospodina i Vladara.

Kada je naglasio ovu istinu učenicima u datom trenutku, Isus ih upućuje na njihov poseban poziv i službu, jer su oni bili sa njim od samog početka.

Zbog toga je Evanđelje građeno na temelju kojeg su postavili apostoli i proroci, građeno na temelju Gospodina Isusa Krista samog, kao jedinog puta i temelja spasenja. Ovo je istina i mi smo pomazani da je svjedočimo. Mi smo bili spašeni sa svrhom da služimo. Da svjedočimo radost novog rođenja i propovijedamo radosnu vijest svakome. Bog ne šalje anđele da proglase Evanđelje. On oprema one koji su primili radosnu vijest da je objave i svjedoče za nju.

Koja predivna privilegija, zar ne? Bog nas je spasio, ispunio nas sa Duhom Svetim i želi da nas upotrijebi (nas male!), u nastavku Svoga Kraljevstva, na području gdje nas je postavio da živimo. U ovome, mi smo jedno u Njemu, mi smo jedno sa našom braćom i sestrama, mi smo odvojeni od svijeta i mi smo osnaženi i moćni svjedoci našeg Veličanstvenog i Moćnog Spasitelja i Gospodina Isusa Krista.

Molitva: Nebeski Oče, molim te da mi pomogneš da prisvojim blagoslove koje si providio za mene u Svom Sinu, mom Spasitelju. Pomogni mi da proizvodim plod u mom životu, tako da mogu moćno i snažno svjedočiti za tebe. Amen.

Kategorije: Evanđelje po Ivanu (Studija)