Bryan Vidamour – Evanđelje po Ivanu (trinaesto poglavlje)

31. ožujka 2017. | Piše: Više

Evanđelje po Ivanu trinaesto poglavlje

Sada ulazimo u odjeljak ovog Evanđelja, koji se bavi ključnim događajima ljudskog života Gospodina Isusa Krista. Otvarajući stih nas priprema za to. Blagdan Pashe koji se sada približava, razlikuje se od svih drugih na kojima je Isus do sada prisustvovao tijekom svog života. To je trebao biti njegov posljednji i rečeno nam je da je znao da je došao njegov čas kada će otići sa ovoga svijeta. (Stih 1.) 

Njegovi učenici nisu bili svjesni što se događa. Nešto nad zemaljsko se događalo, jer je ovo bila Pasha kada će se veliki i konačni obračun odigrati. U konačnici, to je bio izazov između Boga s jedne strane i Đavola sa druge strane. Nadalje, budući da je izabrano mjesto za taj događaj bila zemlja i konkretno Jeruzalem, neizbježno je to morala biti ljudska borba. Jedan će biti, sa punim poštovanjem govoreći, Božji izabrani šampion, a drugi će biti od Sotone.

Cijelo Sveto pismo opisuje pripremu ovih dvaju predstavnika. Isus, Božji jedinorođeni Sin, koji je bio Janje zaklano od postanka svijeta i Juda, koji je bio pripremljen lukavstvima svoga sotonskog napasnika, da je u datom trenutku bio otvoren za demonske sile i postao sin propasti. Svi su bili na večeri zajedno dok se sve ovo događalo, a kad je večera završila, čitamo da je đavo stavio u srce Jude, da izda Isusa. Prvi hitac je bio ispaljen! 

Čim je Isus raspoznao da je znao da je sve što je primio, primio od svojega Oca, te da je došao od Oca (Ivan 3:16), vrijeme je sada došlo kada će se vratiti k svome Ocu u nebo.Čas je također došao, kada je počeo otkrivati ​​svojim učenicima što će se dogoditi, a on je to učinio na tri potpuno različita načina. 

Prvo je izveo zapanjujuće djelo, drugo, učinio je svečanu izjavu i treće, dao je novu zapovijed.

Budući je sve napisano za našu korist i nama za primjer, možemo dobro provesti neko vrijeme ispitujući ove prijelazne podjele i ne samo ih biti svjesni, nego biti spremni i voljni, primjenjivati ih ​​u našim životima, kao što je i Isus mislio za njih da ih primjeni i da ih posluša. 

1. JEDNO ZAČUĐUJUĆE DJELO

Mi možemo biti u pravu u ovim trenucima i uzeti u obzir da je Juda još uvijek bio dio Isusovog tima, iako već jeste odlučio da izda Isusa i rastavi se od druženja s Njim i učenicima. 

Pitam se što je bilo u njihovim mislima dok su gledali kako se Isus diže sa stola, skida svoju vanjsku odjeću, uzima ručnik i nastavlja sa ispunjanjem posude sa vodom? Neki od njih će samo gledati jedan u drugog; drugi će možda samo slegnuti ramenima ili čak podignuti obrve u znak propitivanja onog što je Gospodin htio time učiniti! 

Nisu morali dugo čekati prije nego što je došao odgovor. On je otišao pojedinačno svakome od njih i iako je bio njihov Gospodar i njihov Učitelj, počeo im je prati noge i brisati ih ručnikom. Nemoguće je procijeniti kako su reagirali, sve dok nije došlo vrijeme na Petra. Mi znamo da je Petar uvijek bio nagao i nepromišljen i nikad nije bio bez da nešto kaže! Zanimljivo je rasvijetliti i pročitati što se događalo slijedeće. Petar ne može vjerovati svojim očima. Gospodine, Ti hoćeš da meni pereš noge? Gotovo da Petar nije spreman da Njegov Gospodin uzme tako skromnu i možda ponižavajuću ulogu na sebe. Isus mu je odgovorio, da iako on Petar, sada to ne razumije, već će kasnije shvatiti istinu toga. Još uvijek je to bilo neprihvatljivo Petru. Petar je plakao, ‘Ti mi nikad nećeš prati noge’! Gledajući ga ravno u oči, Isus mu kaže, ‘Ako ti ih ne operem, nećeš imati udjela sa mnom’.

 Tipično od Petra, on sada ne samo da želi da mu onda opere noge, nego i ruke i glavu i sve!! Opet ga je strpljivi majstor ispravio. Oni koji su okupani, samo treba da im se operu noge. Inače oni su čisti u potpunosti. A onda nadodaje “ali niste svi čisti”. Nisam siguran da je Petar stvarno razumio sve o čemu se tu radi u tom trenutku. To čak može biti i zbunjujuće za njega. Možda je razmišljao, ‘na što je Isus mislio kada je rekao da su skroz čisti, ali ne svi?’ Znamo! Ne zato što smo inteligentniji od Petra, nego zato jer nam je dat odgovor. Isus se zapravo odnosio na Judu koji ga je imao izdati. 

Što sve to znači? Koji je značaj bio u toj ceremoniji pranja nogu? 

Ovo je ono što im je Gospodin govorio. Da li se čudite i pitate što sam to učinio za vas? Vi me zovete Gospodinom i Učiteljem, pravo velite, jer ja to i jesam. Ako ja, dakle, kao Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, onda i vi to treba da činite jedan drugome. Dao sam vam primjer, pouku i lekciju. Činite i vi kao što sam ja učinio za vas. 

Zastanimo na trenutak i zapitajmo se kako možemo slijediti primjer našeg Gospodara. Da li to znači da ćemo doslovno uzeti lavore vode i prati jedni drugima noge? Sigurno ne! Tu postoji mnogo dublje duhovno značenje za ovo. Moramo ga staviti u kontekst. Moramo se sjetiti, da je u toj kulturi, kada je netko bio pozvan na večeru od prijatelja, obitelji ili suradnika da se neminovno trebao pripremiti i srediti za to. Ali ulice su bile prašnjave, a oni će vjerojatno nositi sandale. Neizbježno će doći sa zaprljanim nogama. Bilo je uobičajeno za domaćina da osigura posude sa vodom za goste i također i poslužnike, koji će prati noge gostima. To će im olakšati boravak i dati im toplu dobrodošlicu. 

Mi koji smo ponovno rođeni od Duha Božjega, oprani smo od našega grijeha, dragocjenom krvlju Isusa, prolivenoj za nas na Golgotskom križu. No, ponekad se na našem putu poskliznemo i padnemo i osjećamo da smo Gospodina i braću i sestre napustili i iznevjerili. Ovo je mjesto gdje trebamo pomoć i razumijevanje drugih vjernika, koji će nas ohrabriti, potaknuti i usmjeriti da ispravimo stvari između sebe i našega Gospodina i sebe i naše kršćanske obitelji. Svi smo skloni griješiti s vremena na vrijeme, tako da trebamo služiti jedni drugima, kao što bismo željeli da i drugi služe nama. 

Isus naš Gospodin, pokazao nam je put u to. Nije smatrao sebe previše uzvišenim da pere noge svojim učenicima, a mi njegove sluge, nismo veći od našega Gospodina ili onoga koji ga je poslao. Bog nas želi da gledamo i pazimo jedan drugoga i sretni smo i radosni mi, ako to i činimo.

2. JEDNA SVEĆANA IZJAVA

Sada je bio trenutak da im svima obznani, da iako su oni svi bili njegovi izabrani učenici, ipak je među njima bio jedan o kojem je pismo govorilo da će se pobuniti protiv njega i izdati ga. On je unaprijed napravio ovu svečanu izjavu da im dokaže da je znao da će se dogoditi kao što je i bilo određeno. To je bilo kako bi oni shvatili da je on Mesija i kada su njega primili, primili su i Onoga koji ga je poslao. To je bilo iskustvo svih njih. Onda se uznemirio u duhu i izjavio: „Kažem vam, jedan će me od vas izdati.“

Ako ih je pranje nogu iznenadilo, ovo ih je šokiralo! Samo su pogledavali jedan drugog u nevjerici. Samo dvoje ljudi u toj sobi je znalo tko je taj. Isus i Juda.

Jedan drugi je znao tko to nije! Onaj koji je bio naslonjen na Njega i kojega je Isus ljubio. Dok su se svi ostali zapitkivali da li su to možda oni, Petar namignu ovom ljubljenom učeniku koji je sjedio najbliže Isusu, da upita Gospodina tko je taj. Obrati se Isusu i upita ga: „Gospodine, tko je taj?“

Tada je uslijedio duboko značajan trenutak! Isus je nagovijestio da će dati umočeni zalogaj izdajniku. I umoči kruh, a zatim ga ponudi Judi Iskariotskom. Radeći tako, podignuo je rukavicu koju mu je đavao bacio u lice i prihvatio je izazov. Bitka je u potpunosti pokrenuta. I još k tome, Juda je znao da ga je Isus razotkrio. Njih dvojica su se međusobno gledali. Ovo je bila bitka na život i smrt. ‘Ono što si odlučio učiniti’, kaže mu Isus, ‘učini brzo’.

Ostali učenici još uvijek nisu u potpunosti shvatili što se događa i mislili su da je Juda poslan da dade milostinju siromašnima ili da ide kupiti stvari potrebne za nadolazeći blagdan.

Juda, čije su noge bile oprane od onog koji ga je zaista ljubio i koji je primio umočeni zalogaj kao potvrdu njegove izdaje, odmah je otišao izvršiti svoje nevjerojatno strašno djelo. Komentar u Bibliji tako kaže. „A bila je noć.“

Juda nije bio samo u mraku izvana, nego također i iznutra. Odbacio je Svjetlo Svijeta i otišao je u vječnu noć. O! Kako je samo važno za sve koji čuju poziv Evanđelja da dođu na svjetlo spasenja koje im Bog nudi kroz Isusa Krista svog Sina.

Prvi susret s tim svjetlom nije uvijek ugodan, jer svjetlo sjaji u tami naših grešnih života. Ono razotkriva naše izgubljeno stanje, ali ono je još uvijek dobra vijest, jer nas vodi do Križa gdje je Isus uzeo te grijehe i platio cijenu za naše oproštenje. Dok hodamo u svjetlu poruke Evanđelja, nalazimo mir s Bogom i njegova nas krv čisti od svih naših grijeha. Svih! Jednom zauvijek.

Odbaciti to svjetlo znači ostati u tami, koja vodi u izgubljenu vječnost.

Uzmimo za primjer tog jednog učenika i uvijek ostanimo blizu Isusa, oslanjajući se uvijek na Njega, znajući da smo spašeni.

3. NOVA ZAPOVIJED

Isus sada započinje pripremati njegove za svoju nadolazeću smrt i uskrsnuće. Jedino istinski vjernici su svjesni važnosti Njegovog upotpunjenog i svršenog djela na Križu. On im je rekao da će On sada biti proslavljen i da On ide tamo gdje ga oni sada u ovom trenutku, ne mogu slijediti. I zbog Njegovog skorašnjeg uzlaska ka Ocu i odsutnosti od njih, dao im je novu zapovijed.

A ta je da vole jedan drugoga. I to ipak ne na neki uobičajen način ili na neki ljudski uvriježen način. Ne, On je nadodao, kao što sam ja volio vas, tako i vi volite jedan drugoga.

To je veliko pitanje! Ja trebam voljeti moju braću i sestre u Kristu, isto onako kako On voli mene. Ovo znači čak i više negoli ja volim sebe samog. Ja trebam voljeti sa ljubavlju Kristovom. Kako to može biti učinjeno? Jedino sa Njegovom pomoći.

Biblija nam donosi tajnu. Kaže nam da je ljubav Božja izlivena u naša srca po Duhu Svetom. Kada nam je dao novu zapovijed, On nam je također dao i božansku sposobnost da je ispunimo, odnosno izvršimo. Gospodin nas nikada ne pita da učinimo nešto za što nas prije nije opremio da uradimo.

On nam također daje i razlog zbog čega nam je ta nova zapovijed i dana. Ona nije dana samo za našu korist. To nije samo zato da bi mi mogli imati divno zajedništvo u zajednici ili na našim sastancima. Ona ide i prostire se iznad i dalje od toga. Ova vrsta bratske ljubavi je snažan svjedok svijetu, onima koji još nisu u vjeri. Ponovno, ova napomena je zapravo ono što i Gospodin dodaje u svojoj izjavi,

‘Po ovom će svi ljudi upoznati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.’

 To se ne može ni toliko dovoljno naglasiti, koliko je to važno. Svijet je pun ratova, sukoba i nehumanosti prema čovjeku. Postoji toliko nemira i nesigurnosti i bijede. Grijeh je zarobio i uništio tolike živote muškaraca, žena i djece. Oni vape za nečim boljim. Žele znati postoji li neka druga alternativa, neka druga mogućnost. 

Mi koji smo bili pozvani da izađemo iz tame ovoga svijeta, u svjetlo evanđelja, mi znamo da postoji. Mi smo bili spašeni i oslobođeni od prisutnosti i sile grijeha. Grijeh više ne vlada nad nama. Mi smo članovi jednog novog kraljevstva. Mi smo pod novom ljubavi, pod brižnim Gospodarom. 

Oni (ljudi u svijetu, nespašeni) trebaju biti stavljeni u odnos sa Njim. Oni moraju zazvati Njegovo ime. Religija ih neće spasiti. Neki su možda pokušali i znaju da to nije odgovor. Odgovor je u osobnom odnosu sa Bogom po Isusu Kristu. 

Moramo biti u stanju pokazati im svoju ljubav prema njima, pokazujući našu žarku ljubav jedan prema drugome. Oni će prepoznati da smo mi različiti, da smo njegovi učenici, ovce paše Njegove. Oni će vidjeti da smo poput našega Gospodina koji nas je učio da jedni drugima peremo noge i da ljubimo jedni druge, kao što je i On ljubio nas. Kakva prekrasna nova zapovijed. Kakav izazov za sve nas. Kako zahvalni trebamo biti da nam je povjerio takav prekrasan i novi način života. 

Molitva:  Gospodine Isuse, kao što hodam s Tobom i čujem Tvoju riječ, mogu li molim Te biti opremljen po Duhu Svetom da te volim i da volim svoju braću i sestre, kao što Ti voliš mene.

Kategorije: Evanđelje po Ivanu (Studija)