Bryan Vidamour – Evanđelje po Ivanu (jedanaesto poglavlje)

24. veljače 2017. | Piše: Više

Evanđelje po Ivanu jedanaesto poglavlje

Sada dolazimo do najuzbudljivijeg poglavlja koje ne može a da ne raspiri naša srca i izazove nas da dođemo pred našeg blagoslovljenog Gospodina sa strahopoštovanjem i obožavanjem.

Uzbuđenje je ipak sporedno prema činjenici da poglavlje također otkriva dva snažna događaja u priči Evanđelja. Prvi je smješten u gradu Betaniji oko 3 kilometra istočno od Jeruzalema. Drugi se odvija u srcu Jeruzalema glavnog grada te nacije.

Za potrebe naše studije i dubokog meditiranja podijeliti ćemo poglavlje u dva dijela; stihovi 1-46 i 47-57. Primijetiti ćemo potpuni kontrast između sadržaja u dijelovima, ali oba nose veliku važnost i otkrivaju nam kako je velika Božja svrha za spasenje svijeta.

  1. SILNO DJELO

Jednu stvar treba naglasiti i ona treba biti duboko ukorijenjena u našim srcima. Naš Nebeski Otac nije nikada neočekivano iznenađen, nikada nadmudren i nikada nemoćan u bilo kojoj situaciji.

Isus je često posjećivao Betaniju i osvojio je srca Lazara i njegovih sestara Marije i Marte. Obitelj je bila zabrinuta, jer je Lazar bio bolestan, teško bolestan. Prva stvar koju su sestre napravile bila je da su pozvale Isusa, jer su znale da ako Isus dođe, njihov brat će živjeti. Obje su izrazile da vjeruju u snagu Isusa da ozdravi. U 21. stihu (Marta) i u 32. stihu (Marija) zabilježeno je da su obje rekle potpuno istu stvar! „Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat.“

Ali Isus je znao da će Lazar umrijeti! Kada je prvi put primio vijesti o umirućem čovjeku, ostao je još dan ili dva prije nego je otišao u Betaniju. Učenici ga čini se nisu pitali što je razlog da nije odmah odgovorio na poziv pretpostavljajući, kako tekst ukazuje, da se nerado želi vratiti u Judeju zbog opasnosti za njegov život ondje. Ustvari kada je izjavio da je sada spreman poći u Betaniju, doveli su u pitanje njegovu mudrost!

Za nijednog od njih čini se nije bilo od bitne važnosti da bi trebao ići s obzirom da im je rekao da je Lazar zaspao.  To su protumačili kao da je brat od sestara i dalje živ, a san je dobar znak da će se oporaviti. Tako, zašto riskirati živote svih njih? (Kako je veoma važno da TOČNO razumijemo što nam Gospodin govori i da ne brzamo sa vlastitim zaključcima).

Isus im je tada otvoreno rekao da je Lazar umro , a potom dodao zapanjujuću izjavu. Rekao je „I ja sam VESEO RADI VAS što nisam bio ondje.“ Što bi to moglo značiti? Da li mu je bilo drago što je Lazar umro ili mu je bilo drago što nisu morali ulaziti u neprijateljski teritorij? Nikako! Bilo mu je drago, „s namjerom da porastete u vjeri.“ Naš Gospodin je znao da ova bolest nije na smrt, već je predodređena za očitovanje sile Božje nad smrću.

Isus je Uskrsnuće i Život. Ovo je doista moćna izjava i doktrina. Tko god vjeruje u Njega, njegovu smrt na križu i uskrsnuće od mrtvih neće nikada pretrpjeti bol i razdvajanje vječne smrti. Iako je mrtav, rekao je Isus, ipak će živjeti. Novo rođenje dolazi s darom vječnog života! I ovo obećanje je dano „tko god živi i vjeruje u mene.“

Zastanimo na trenutak. Uvijek imajte na umu da uzmete vremena za Duha Svetoga da bi se otvorila Božja riječ za nas. Razmotrimo posljednju napomenu našeg predivnog  Spasitelja prije nego nastavimo. On je rekao, „Tko god (to znači svi) ŽIVI i VJERUJE u mene.“ Kakva važna istina je ovo. Ne dopustite da pobjegne u našim mislima! Da primimo dar vječnog života moramo vjerovati u Isusa kao našeg vlastitog Spasitelja prije nego napustimo ovaj život. Dopustite mi da to kažem na drugi način. Ja ne mogu biti spašen, ponovno rođen, postati Kršćanin nakon što umrem. JEDINI način da primimo Božji dar Vječnog Života je da se pokajemo za naše grijehe i ponizno tražimo njegov oprost SADA.

Dolazimo sada na scenu oko groba. Nakon što se susreo s obje sestre i vidio njihovu očitu tugu, najkraći stih u Bibliji bilježi da je Isus zaplakao. Samo dvije riječi, ali koliko su samo teške. Znao je da će se Lazar ustati nedugo zatim, a ipak je plakao. Isus plače s onima koji plaču. To je nešto što samo Bog može savršeno činiti. Neprijatelj naših duša nas mrzi i radije će nam se smijati i podrugivati nam se u našoj tuzi. Ali Isus je plakao! On se uputi na grob i zapovjedi da se kamen otkotrlja unatoč nelagodi Marte.

Nakon savjetovanja s Ocem u molitvi i čim je grob otvoren Isus povika, „Lazare iziđi.“ Dvije Isusove riječi i smrt je nestala! Aleluja! Smrt i grob se moraju pokoriti Svemogućim zapovijedima Svevišnjeg Boga. Lazar je izašao iz groba i na način na koji će se Uskrsli Gospodin Isus ponovno vratiti u oblacima sa glasnim poklicima tako da svi koji su umrli u Kristu će uskrsnuti u život vječni. To nije došlo kao iznenađenje, tako da mnogi koji su bili tamo i svjedočili ovom moćnom djelu, ovom čudesnom čudu, su povjerovali u njega upravo tamo i tada. Uistinu, bilo bi stvarno zapanjujuće da nisu!

Čak i tada, iako je većina povjerovala, ostali su otišli u Jeruzalem i obavijestili farizeje o tome što se dogodilo samo 3 kilometra od njih.

  1. SILNA RIJEČ

Uzbudljivo komešanje u Betaniji okrenulo se u ekstremnu konfuziju u Jeruzalemu. Sazvano je hitno vijeće glavara svećeničkih i farizeja. Jedina točka na tom dnevnom redu bila je opasnost s kojom su se sada svi suočavali. Ovo čudo je promijenilo čitavu situaciju. Postojala je stvarna mogućnost da cijela nacija slijedi Isusa te da se Rimljani tada osvete i unište i religije i samu naciju Izraela. Dok je ova rasprava bivala sve žešća, Kaifa, Veliki Svećenik, ih je sve prekinuo govoreći im, „ Vi ništa ne znate.“ I bez spoznaje onoga što je govorio, prorokovao je silnu riječ koja se odnosi na Gospodina Isusa. „Vi ne mislite da je za nas bolje da jedan čovjek umre umjesto naroda, nego da sav narod propadne.“

Naravno u mislima je mislio na smrt Isusa. Njegova filozofija je bila da ga razapnu kako bi se jednim potezom zaustavio rastući pokret i također spasila cijela nacija od razorne moći Rima. 

Pogledajte ponovno stih 51. Čitajte ga polako  i budite zadivljeni nad prevladavajućim Božjim veličanstvom.

I to nije rekao sam od sebe, nego kako je bio veliki svećenik te godine, to je prorekao da Isus ima umrijeti ZA TAJ NAROD.

Bog čak može iskoristiti i svoje neprijatelje da bi objavio svoje planove i svrhu. Ne postoji taj neprijatelj koji Ga može nadmudriti! Čak i sam Sotona može biti iskorišten kao sluga i unatoč njegovoj mržnji prema Bogu samom i njegovim napadima na prave i istinske kršćane, on je iskorišten u velikom planu spasenja, određenog od strane Trojstva i prije stvaranja svijeta.

Što je Duh Sveti uistinu govorio kroz Kaifu je bilo to, da u želji da dovedu Isusa do njegove smrti, da bi umro umjesto prisutne nacije i da bi ona mogla preživjeti, je bilo u potpunosti točno. I jedino kroz smrt Spasitelja svijeta je da Izrael postoji.

I ne samo Izrael, nego za sve one u svakom narodu pod suncem, koji jedino po vjeri u Isusa Krista dođu svome spasenju. Kakova ljubav! Ljubav iznad svake mjere!

Iako nisu u potpunosti razumjeli što je izgovoreno proroštvo značilo, riječ velikog svećenika se ispunila taj dan. Od tog dana, oni su se nastavljali sastajati u svom savjetu zajedno, da nađu način i trenutak kako bi Isusa predali smrti. Kako im uopće nije došla primisao, da onaj koji je netom podizao će postati nemoćan da uskrisi ponovno sebe?

Za neko vrijeme nakon ovih događaja, Isus je izbjegavao otići u Prijestolnicu, dok ne dođe pravi trenutak za to. Taj trenutak je bio događaj ili vrijeme blagdana Pashe. Ovo će biti posljednji put da kao čovjek među ljudima prisustvuje ovom blagdanu.

Oni su čekali na njega. U početku ne vidjevši ga, iznenađeni su se zapitkivali, hoće li se uopće pojaviti. Oni su znali da je izdana zapovijed od strane i velikog svećenika i od farizeja, da svatko tko ga vidi, odmah to prijavi autoritetima, koji će ga uhapsiti.

Kako silno i moćno! Ovim su mislili da će spasiti sebe, a tim samim činom odbacivanja svog vlastitog Mesije su zapravo osudili sami sebe i svoje buduće generacije, počevši od uništenja Jeruzalema, gotovo su 1900 godina bile u izbjeglištvu.

Ovo je zaključna lekcija za sve nas da je naučimo i uzmemo k srcu. Bog je upotrijebio zlobne namjere svojih neprijatelja da ostvari svoju svrhu i svoju volju. Bog nas voli i želi da nas spasi od naših grijeha. On je poslao Isusa da umre u Jeruzalemu, na križu Golgote. Tamo je uzeo na sebe moj grijeh i tvoj i platio kaznu sa razlogom da nas oslobodi. Ustao je od mrtvih treći dan i moćno je sposoban ne samo da nas spasi, nego da nas očuva od pada.

Doći Isusu kao pokajani grešnici u potrebi spasenja je primiti dar vječnoga života. Nebo i sve ono što to znači, je nada i sidro koja ispunja dušu svakog vjerničkog srca. Nek svi mi tražimo da znamo i iskusimo radost bivanja spašenim.

Posljedice od odbijanja Njega su nesagledive.

Molitva: Dragi Gospodine, udijeli mi razumijevanje da istinski shvatim što mi govoriš. Ja te želim čuti čisto i jasno, da te mogu slijediti i imati sigurnost vječnog života. Amen

Kategorije: Evanđelje po Ivanu (Studija)